Home  /  O ANEMu  /  Etički kodeks emitera  /  Tekst Etičkog kodeksa elektronskih medija

Preambula:

Ustavi Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srbije, Republike Crne Gore i medunarodni pravni dokumenti garantuju slobodu informisanja, izražavanja mišljenja i pravo na nezavisan kriticki stav. Urednici, novinari i ostali programski stvaraoci u elektronskim medijima ne smeju dozvoliti da na njihov rad uticu licna uverenja, problemi i pritisci - politicki, ekonomski ili neki drugi.

Ovi principi odraz su profesionalne etike medija. Oni obuhvataju dužnosti, u granicama ustava i medunarodnih obaveza.
Ovim principima izražava se obaveza medija da budu odgovorni prema javnosti, da služe interesima društva i pruže mogucnost izbora.
Mediji bi trebalo da se pridržavaju navedenih principa kako bi sacuvali svoju slobodu.

Dužnosti novinara

Tačnost

  • 1.Izveštavanje mora da bude zasnovano na cinjenicama koje su potkrepljene dokazima. Najmanje dva izvora trebalo bi da potvrde informaciju pre nego što ona bude objavljena. Tacnost podrazumeva ne samo puko proveravanje cinjenica. Sve informacije trebalo bi dobro odmeriti kako bi se došlo do istine.
  • 2.Važnije je da informacija bude proverena nego da bude brzo saopštena, posebno kada su u pitanju ljudski životi.
  • 3.Izvor se mora objaviti kada su informacije i mišljenja sporni.
  • 4.Ako postoje zakonska ili neka druga ogranicenja za objavljivanje informacija, javnosti se to mora staviti do znanja.
  • 5.Novinari treba da budu nepristrasni u izveštavanju i da u izveštaj ukljuce svako mišljenje koje objašnjava dogadaj. U situacijama kada je nemoguce doci do informacije ili mišljenja nekog od ucesnika u dogadajima o kojima se izveštava novinari moraju o tome obavestiti javnost. Takode, ako neko od ucesnika odbije da saraduje, to mora biti naznaceno.
  • 6.Elektronski mediji se moraju suprotstaviti ucesnicima u živom programu koji se uvredljivo izražavaju.
  • 7.Ako je, iz bilo kog razloga, emitovana pogrešna informacija, stanica bi trebalo u što kracem roku da objavi ispravku i da se, na odgovarajuci nacin, izvini pojedincu ili organizaciji koji su pogodeni dezinformacijom.
  • 8.Arhivski materijal treba da bude jasno oznacen prilikom emitovanja kako auditorijum ne bi stekao pogrešan utisak da se radi o aktuelnom dogadaju.

Pravednost

  • 1.Urednici i novinari moraju se postarati da vest (cinjenicno izveštavanje) bude jasno odvojena od mišljenja.
  • 2.Novinari se moraju postarati da sporna informacija bude potpuno razjašnjena.
  • 3.Licno uverenje i mišljenje novinara ne smeju da uticu na izbor teme i nacin na koji se ona predstavlja. Javnost ne bi trebalo u izveštavanju da prepozna licno ubedenje ili mišljenje novinara.
  • 4.Novinari se moraju suprotstaviti onima koji ne priznaju ljudska prava ili se zalažu za diskriminaciju bilo koje vrste prema nekoj etnickoj ili društvenoj grupi.
  • 5.Novinari imaju obavezu da zaštite izvor informacija. Oni moraju da poštuju obecanja data svom izvoru informacija. Ako je izvor dao "nezvanicnu" informaciju, ona ne sme biti upotrebljena tako da otkrije identitet izvora.

Lična etika

  • 1.Novinari bi trebalo da odbiju da izveštavaju o pojedincima ili organizacijama sa kojima su interesno povezani. Ukoliko uprava ili vlasnik stanice imaju veze sa bilo kojim pojedincem ili organizacijom o kojima se izveštava, to treba u izveštaju jasno staviti do znanja.
  • 2.Novinari ne bi trebalo da prihvataju licne poklone ili usluge od bilo kog pojedinca ili organizacije o kojima se izveštava.
  • 3.Novinari ne smeju koristiti svoj položaj radi licne koristi bilo koje vrste.
  • 4.Elektronski mediji treba da budu vrlo oprezni kada je u pitanju ponuda za poslovna putovanja. Finansijer (ekonomski ili bilo koji drugi) ne sme odredivati koji ce novinar biti odabran u takvom slucaju, na koji ce nacin izveštavati, odnosno da li ce uopšte izveštavati.

Vlada, politika i interesne grupe - nezavisnost uredjivacke politike

  • 1.Urednici i novinari ne smeju da izveštavaju o politickim ili drugim zbivanjima koja se ticu njihove licne pripadnosti nekoj politickoj partiji, ekonomskoj, verskoj ili interesnoj grupi.
  • 2.Urednici moraju da zadrže potpunu kontrolu nad sadržajem i kontekstom informacija koje se objavljuju. Niko ne sme odredivati uslove svog ucešca u programu.
  • 3.Urednici i novinari moraju biti otvoreni i pošteni prema javnosti. U slucaju da postoje neke posebne okolnosti prilikom emitovanja programa, moraju joj to staviti do znanja. Na primer, ako politicar iz bilo kog razloga odbije da ucestvuje u zajednickoj debati, planirani program se mora emitovati ali se mora i objasniti zašto je taj ucesnik odsutan.
  • 4.Urednici i novinari moraju svim ucesnicima u programu objasniti okolnosti i kontekst njihovog ucešca. Ako se snimljeni materijal montira pre prikazivanja, trebalo bi obratiti posebnu pažnju na to da stavovi ucesnika budu odgovarajuce prikazani. Medutim, ucesnici nemaju pravo da odreduju nacin na koji ce materijal biti montiran ili predstavljen.
  • 5.Politicki program, bez obzira na to da li je placen ili se emituje besplatno, mora biti vremenski strogo ogranicen, emitovan u odgovarajucim terminima i sa obaveznom naznakom da se radi o politickom programu.
  • 6.Ukoliko je politicki program placen, to mora biti jasno potpisano (TV) ili najavljeno (radio). Ovo se tice svih oblika placenog programa, bilo da je rec o politickim partijama, politicarima ili nekim drugim interesnim grupama.
  • 7.Mediji bi trebalo jedinstveno da pruže otpor pritisku vlade, politickih partija i drugih interesnih grupa, kao i komercijalnom pritisku.
  • 8.Urednici i novinari moraju da pruže otpor vladi u nastojanjima da pod izgovorom zaštite nacionalnog interesa spreci da se izveštava o odredenim dogadajima, jer interesi vlade nisu nužno i nacionalni interesi.
  • 9.Cenzura je izricito zabranjena ustavima i medunarodnim dokumentima i urednici i novinari bi trebalo da se odupru pokušajima mešanja u njihov rad u normalnim okolnostima.
  • 10. Elektronski mediji pre svega imaju odgovornost prema javnosti. Što je stepen njihove odgovornosti veci, to su oni manje podložni uticajima.

Izveštavanje o etnickim i drugim društvenim zajednicama

  • 1.Elektronski mediji moraju da budu nepristrasni, verodostojni svedoci vremena i da jasno razdvajaju cinjenice od mišljenja kada izveštavaju o rasizmu, verskoj netrpeljivosti i drugim oblicima diskriminacije.
  • 2.Stanice moraju da insistiraju na zabrani svih oblika diskriminacije, zasnovanih na razlicitostima kao što su etnicke, verske, politicke, polne, rasne, seksualne, fizicke, mentalne i zdravstvene.
  • 3.Elektronski mediji moraju da izbegnu stereotipe i predrasude kada izveštavaju o nekoj grupi. Oni treba da se suprotstave sagovornicima kada u intervjuima i diskusiji izražavaju stereotipe i predrasude.
  • 4.Elektronski mediji moraju da izbegavaju uvredljivo izražavanje. Terminologija i jezik koji se koriste ne smeju biti uvredljivi za pripadnike grupa o kojima se govori.
  • 5.Ako sagovornici u svojoj izjavi koriste uvredljive izraze i karakterizaciju, stvaraoci programa trebalo bi dobro da razmisle o tome da li da emituju takav materijal. Ako je takva izjava kljucna za izveštavanje, mora se navesti njen izvor.
  • 6.Etnicku pripadnost ili neku drugu karakteristiku grupe ne bi trebalo pominjati ako nije važna za izveštavanje. U izveštajima o kriminalu to je retko kad važno.
  • 7.Elektronski mediji trebalo bi da budu vrlo odredeni u imenovanju grupa koje su pocinile nasilje i moraju voditi racuna o tome da ne izjednacavaju naciju, etnicku grupu ili bilo koju drugu grupu sa aktivnostima odredenog dela zajednice.
  • 8.Elektronski mediji treba da izbegavaju korišcenje opisnih prideva ili priloga kada govore o nekoj grupi ili organizaciji, jer opisni pridevi ili prilozi ukazuju na njihov odnos prema grupi ili organizaciji o kojoj je rec.
  • 9.Elektronski mediji trebalo bi da daju prostor za odgovor grupi kojoj je naneta uvreda, cak i onda kada je uvredu naneo sagovornik a ne predstavnik stanice.
  • 10. Elektronski mediji ne treba da izjednacavaju državu sa nacijom i verom.
  • 11. Elektronski mediji, urednici i novinari moraju da omoguce svim grupama i delovima društva pravedno i ravnopravno izveštavanje u svojim programima, te da im tako i pristupe.

Javni interes

  • 1.Elektronski mediji moraju da upozore auditorijum pre nego što emituju slike masakra i druge uznemirujuce sadržaje.
  • 2.Elektronski mediji ne bi trebalo da pominju identitet nastradalih pre nego što nadležni organi o tome obaveste porodicu.
  • 3.Elektronski mediji treba da poštuju pravo na privatnost, pod uslovom da se ne radi o pitanjima od javnog interesa.
  • 4.Treba obratiti posebnu pažnju na programe koji se emituju u terminima koje mogu pratiti deca.
  • 5.Pre 22 sata ne bi trebalo emitovati materijal koji može uznemiriti decu. Ovo se posebno odnosi na pornografiju, nasilje i neprimereno izražavanje.
  • 6.Pojavljivanje dece u programu mora biti posebno pažljivo regulisano i podrazumeva prethodno odobrenje roditelja ili staratelja.

Odnos medija prema terorizmu i nasilju

  • 1.Novinari su dužni da obaveste policiju kada dobiju informaciju odnosno upozorenje o mogucem ugrožavanju ljudskih života. Nakon konsultacija, prema takvoj informaciji trebalo bi se posebno pažljivo odnositi.
  • 2.Elektronski mediji ne bi smeli da pružaju mogucnost da se javnosti obracaju oni koji promovišu ili podsticu nasilje. Oni bi trebalo da izbegavaju senzacionalizam i glorifikaciju nasilja.
  • 3.Odluka o emitovanju informacije o grupama i pojedincima koje koriste nezakonita sredstva za postizanje svojih ciljeva trebalo bi da bude motivisana javnim interesom.
  • 4.Uobicajena procedura je da se objavi identitet intervjuisane osobe ukoliko bezbednost te osobe nije dovedena u pitanje. Ako je anonimnost zagarantovana, ona mora biti poštovana u potpunosti.
  • 5.Kada novinari izveštavaju o nezakonitim politickim aktivnostima, ne smeju zaboraviti na svoju odgovornost da izveštavaju o cinjenicama istinito i da se suprotstave ekstremnim stavovima.

Preporucuje se da sva profesionalna tela, medijske organizacije, elektronski mediji i novinari usvoje ovaj kodeks. Kodeks bi trebalo da bude osnova za edukaciju zaposlenih u elektronskim medijima i za odgovoran odnos medija prema društvenoj zajednici.

U Beogradu, 22.2.2002.

 

Pravni monitoring
Medijska pismenost
Korupcija u fokusu
izvestaj
Bolja Srbija
Lokalne samouprave
demolizam
ANEM kampanje

Anketa

Novi medijski zakoni

Koliko će novi medijski zakoni podstaći razvoj medijskog sektora?

Značajno

Donekle

Malo

Nimalo

Rezultati

Intranet login

Najnovije informacije o aktivnostima ANEMa

Prijavite se!

Unicef
Unicef
Bolja Srbija
Novinari

Rekonstrukcija i redizajn web sajta realizovani su zahvaljujući građanima SAD u okviru programa podrške medijima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) koji implementira IREX.
Sadržaj web sajta je isključiva odgovornost ANEMa i ne predstavlja zvaničan stav USAID-a i IREX-a.

 

Takovska 9/16, 11 000 Beograd; Tel/fax: 011/32 25 852, 011/ 30 38 383, 011/ 30 38 384; E-mail: anem@anem.org.rs