Da vam se digne svaka dlaka u kosi

Naravno, riječ o Službi koja se odaziva i na imena BIA, Udba, Državna bezbjednosti, a vala i MUP. Naziv tu nije važan – današnja Srbija je do koljena zaglibljena u režimskoj represiji nad građanima.

Da li je podnaslov pretjeran? Nije. Jer da jeste, ne bi vlast preko svog Centra za društvenu stabilnost – mada bi mu više odgovarao naziv Centar za dehumanizaciju – uputila neuvijenu prijetnju Veranu Matiću.

Ona glasi: „Ako neko od vas u narednih mesec ili dva vidi Verana Matića, recite mu da nije jedini (pseudo) novinar koji je puštao bradu i da bude još malo strpljiv, nastavak uskoro stiže.“

 Sjećate li se Đinđića i Slavka Ćuruvije

Aluzija je neskrivena.

„Ako neko od vas vidi slučajno Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom“, izjavio je Toma Nikolić 2003. neposredno pred atentat na prvog demokratski izabranog premijera Srbiji. Naime, Đinđić je tada hodao na štakama zbog povrede Ahilove tetive.

A kada poručuje Matiću da „nije jedini (pseudo)novinar koji je puštao bradu“, Centrar za dehumanizaciju mu prijeti da će biti ubijen poput Slavka Ćuruvije. I on je imao bradu.

Obje ove prijetnje spaja Služba koja se hvali kako sve prolazi osim nje. Ima li beščašće dno?  Pa, upravo su njeni pripadnici osuđeni za atentat na Đinđića i, potom, optuženi za likvidaciju Ćuruvije. U ovom drugom slučaju, četvorica debeovaca nisu osuđena, a potom je Vrhovi sud utvrdio da je Apelacioni sud u Beogradu donijevši pravosnažnu oslobađajuću presudu povrijedio zakon u korist optuženih.

Službena osveta

Gdje se ovdje uklapa Veran Matiću?

Pa upravo je on vodio Komisiju za istraživanje ubistava novinara – Ćuruvije u Beogradu i Milana Pantića u Jagodini. Prilikom toga rada, članovi su došli do saznanja i o drugim zločinima – maskara u kafiću Panda u Peći kada su 1998. ubijena šestorica srpskih mladića i likvidaciji 1999. u Petrovom Selu trojice braće Bitići, kosovskih Albanaca sa američkim državljanstvom.

Dakle, Matićev rad je prijetio otvaranjem ormara punog kostura iz devedesetih. Uplašeni zbog svog minulog rada u tom periodu, Vučić, njegov režim i vječna Služba združeno su sabotirali rad i saznanja Komisije. A kap koja je prelila čašu, bio je nastavak Matićevog aktivizma u studentskoj i narodnoj pobuni nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu.

 I osveta je stigla. Najprije je preko Centra za dehumanizaciju Služba nacrtala Matiću metu na leđima optuživši ga u sumanutoj emisiji – emitiranoj istovremeno na sijaset režimskih televizija za „izdaju“, „špijunažu“ i slične nebuloze. Sada je sa istog mjesta stigla krajnje zlosutna prijetnja. Potpis vlasti na njoj nije moguće skinuti.

 Niste paranoični

 Pod Batom Gašićem, Vulinom i Orlićem, Služba se etablirala kao duga ruka režimske represija: prisluškuje parlamentarne stranke i studentske plenume, kreira staljinističke optužnice poput one protiv „Novosadske dvanaestorke“, mobilizira i usmjerava naprednjačke batinaše i ekipe iz podzemlja, podmeće, kreira lažne vijesti, organizira i logistički podupire nasilje, zastrašivanje i prijetnje, prati poštene policajce poput inspektora Milenkovića i Mitića koji su otkrili Jovanjicu…

Ako ste suglasni sa navedenim, niste paranoični – Služba zaista sve ovo radi. Umjesto da se bavi bezbjednošću Srbije, ona direktno ugrožava njene građane.

Da vam se digne svaka dlaka u kosi kad pomislite gdje i kako živite.

Autor: Filip Švarm

Izvor: Vreme