SĆF: 171 verbalni napad na novinare od strane zvaničnika u februaru 2026. godine

Tokom februara 2026. godine, Slavko Ćuruvija fondacija zabeležila je najmanje 171 verbalni napad na kritički orijentisane medije i novinare od strane najviših državnih i partijskih funkcionera. Iako je reč o najkraćem mesecu u godini, ovo je najveći mesečni broj verbalnih napada koji je Slavko Ćuruvija fondacija do sada zabeležila.

Vesti
Podeli članak:
SĆF: 171 verbalni napad na novinare od strane zvaničnika u februaru 2026. godine

U diskreditaciji i etiketiranju novinara i medija u februaru učestvovalo je najmanje 17 funkcionera, a najaktivniji su bili:

narodni poslanik SNS-a Nebojša Bakarec (71)

narodni poslanik SNS-a Milenko Jovanov (32)

predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić (21)

predsednik Srbije Aleksandar Vučić (9)

predsednik SNS-a i savetnik predsednika Srbije Miloš Vučević (9)

U napadima su učestvovali i: ministar informisanja i telekomunikacija Boris Bratina, ministar kulture Nikola Selaković, ministar za evropske integracije Nemanja Starović, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski, ministarka privrede Adrijana Mesarović, narodni poslanik SNS-a i predsednik Odbora za pravosuđe Uglješa Mrdić, narodni poslanici SNS-a Biljana Pantić Pilja, Vladimir Đukanović i Milan Radin, narodna poslanica Saveza vojvođanskih Mađara Elvira Kovač, poverenik za zaštitu ravnopravnosti Milan Antonijević i član glavnog odbora SNS-a Siniša Vučinić.

Kao i prethodnih meseci, na meti napada tokom februara najčešće su bile televizije N1 i Nova S, nešto ređe dnevnik Danas, a po prvi put se među napadnutim medijima našao i Istinomer zbog teksta „Vučićev ansambl“. Napadnuti mediji tradicionalno su etiketirani kao antisrpski, ustaški, blokaderski i blokadersko-tajkunski, mediji kriminalca Šolaka, trovački mediji, a novinari tih redakcija kao „lažni novinari Šolakovih glasila“, „cinici sa tajkunskih medija“, „idioti na N1 i Nova S“, „lobisti sa N1 i Nova S“, „društveno-politički radnici koji se predstavljaju kao novinari“, „tobožnji novinari“ i slično.

Februar je obeležilo ozbiljno targetiranje kritičkih novinara od strane Centra za društvenu stabilnost, organizacije blisko povezane s vladajućom strankom, poznate po napadima na kritičare vlasti. Nakon što je u januaru demonizovala novinara i predsednika Upravnog odbora ANEM-a Verana Matića u okviru takozvanog dokumentarnog serijala, ova organizacija je u formi spiska sa 45 imena najavila nastavak serijala targetiranja novinara i kritičara vlasti. Na tom spisku nalazi se 40 medijskih radnika, od čega je 37 nezavisnih novinara i novinarki. Niko od političara na vlasti nije osudio ovakav sadržaj, a neki su ga i promovisali na svojim nalozima na društvenim mrežama. Resorni ministar Bratina izjavio je kako smatra da je reč o istraživačkom novinarstvu i da u njemu ne vidi značajan potencijal za ugrožavanje bezbednosti novinara koji su se našli na spisku.

U najvećem broju slučajeva zabeleženih u februaru, radilo se o direktnim napadima u kojima su javni funkcioneri diskreditovali medije i novinare, omalovažavajući njihovu profesionalnost, nezavisnost i profesionalni integritet. Svaki deseti napad podrazumevao je etiketiranje novinara i medija kao izdajnika i plaćenika, a svaki peti njihovu dehumanizaciju.

Takođe, više od petine napada uključivali su optuživanje novinara i medija za inspiraciju, pripremu ili podršku krivičnim delima. Ovaj trend posebno je intenziviran pred kraj meseca, kada su dva muškarca uhapšena pod sumnjom da su pripremali ubistvo predsednika Srbije i članova njegove porodice, što je, navodno, posledica njegove dehumanizacije u medijima.

Najveći broj povoda za napade na kritičke medije u februaru tiče se korporativnog restrukturiranja Junajted grupe, u okviru koje deluju televizije N1 i Nova S. U javnosti je prisutna opravdana bojazan da će doći do promene uređivačke politike ovih medija i gašenja jedine medijske platforme vidljive u najvećem delu zemlje na kojoj se mogu čuti kritički glasovi, ali nosioci vlasti su vest o postavljanju novog uredničkog odbora iskoristili za dodatnu diskreditaciju ovih medija.

Diskreditacija je pre svega imala formu likovanja (Žaklina u komi. Draža se olešio. Obućka na wc šolji. Bugarin se našmrkao belog. Raspad sistema“ – Nebojša Bakarec), ali i insinuacija u vezi sa finansijskim poslovanjem ovih medija i svođenja pitanja javnog informisanja u interesu javnosti na pitanje slobode privatnog vlasništva.

Tako je, na primer, predsednik SNS-a i savetnik predsednika Srbije Miloš Vučević izjavio: „Napadaju Vučića što je Šolak uzeo nestvarno mnogo za svoj deo koji je prodao“, dok je predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić ovu vest prokomentarisala sledećim rečima: „Bogovi. Oni nisu prodati, Šolak i ekipa uzeli i podelili 1,5 milijardi evra, vlasnik je isti, Brent Sadler je ćaci, a za sve ovo je kriv @avucic !? Ko razume, shvatiće. Bottom line - kod njih je jedino i uvek važno da je kriv Vučić. Za šta i kako - koga briga.“

Izvor: Slavko Ćuruvija Fondacija

Povezani članci