Znamo gde ste, znamo šta radite, možemo da dođemo pred vaša vrata: Napadi na Storyteller

Dok se u redakciji lokalnog slovačko-srpskog medija Storyteller krajem aprila održavala tribina o polarizaciji srpskog društva, ispred vrata su „slučajno“ stajali štandovi vladajuće Srpske napredne stranke. Za novinarke ovog nezavisnog manjinskog medija iz Kulpina to nije ni prvi, a kažu – verovatno ni poslednji pritisak koji doživljavaju. Ovo je njihova priča.

Vesti
Podeli članak:
Znamo gde ste, znamo šta radite, možemo da dođemo pred vaša vrata: Napadi na Storyteller
Foto: Sanja Đorđević / Storyteller

Petnaestak minuta pre početka tribine „Hronika polarizacije – protesti vođeni srpskim studentima“ u redakciji Storyteller-a, ispred njihovih prostorija u Kulpinu (opština Bački Petrovac) pojavio se promotivni štand Srpske napredne stranke, sa desetak članova i simpatizera stranke, transparentima i muzikom.

Među okupljenima bili su Viera Krstovska, trenutna predsednica Opštine Bački Petrovac, kao i Srđan Simić, bivši predsednik te iste opštine i jedan od vodećih lokalnih funkcionera naprednjaka.

Simić je za medije rekao da nema posebnog razloga zbog kojeg su odlučili da drže stranački skup baš tog dana, baš u to vreme, baš na tom mestu.

„Bili smo jutros na pijaci, isped Gomexa, u centru Maglića, u Gložanu u centru, pa smo odlučili da po podne održimo ovde akciju“, rekao je Simić.

Okupljanje je nekako završeno tačno kada i tribina.

„Nije baš najjasnije šta im je bio cilj, osim da možda odvrate ljude iz Kulpina i Bačkog Petrovca da prisustvuju razgovoru o podelama u društvu, ko je za njih odgovoran i kako medijska scena doprinosi polarizaciji u Srbiji“, kaže za Cenzolovku novinarka Storytellera Brankica Matić.

Urednica ovog portala Vladimira Dorčova Valtner kaže da ne može da tvrdi šta je tačno bila namera organizatora, ali da može jasno da govori o posledicama.

„Efekat je bio vrlo jasan – prisustvo članova i simpatizera Srpske napredne stranke na čelu sa Srđanom Simićem, ispred redakcije, baš u vreme panela, doživeli smo kao poruku u smislu: znamo gde ste, znamo šta radite, možemo da dođemo pred vaša vrata i možemo da pokušamo da vas uplašimo – vas, vaše sagovornike, goste i publiku. I niko nam ništa ne može“, pojašnjava urednica Storytellera.

Nezavisno udruženje novinara Srbije je osudilo taj čin: „Takva praksa ukazuje na sve prisutnije i sofisticiranije oblike pritisaka na medije i novinare, koji se ne manifestuju samo kroz direktne pretnje, već i kroz pokušaje stvaranja atmosfere nelagode, straha i javnog pritiska.“

Mali-veliki mediji

Storyteller je dvojezični portal na srpskom i slovačkom jeziku koji se finansira uglavnom projektno. Reč je o maloj redakciji koja, kako objašnjava urednica Dorčova Valtner, troši značajno vreme, novac i kapacitete na procene rizika, bezbednosne protokole i dokumentovanje incidenata.

„Posle ovakvih događaja više razmišljamo o tome ko dolazi u prostor, kako najavljujemo događaje, koga obaveštavamo, kako komuniciramo sa partnerima, kako štitimo sagovornike i učesnike. To ne znači da odustajemo od tema, ali znači da trošimo dodatnu energiju na procenu rizika. A za malu redakciju, svaki dodatni sloj opreza znači dodatno opterećenje“, kaže Vladimira Dorčova Valtner.

U maloj sredini, dodaje, pritisak se ne završava na redakciji.

„On se širi kroz kafanu, pijacu, školu, institucije, društvene mreže, porodične i komšijske odnose. Ljudi mere da li smeju da vam se jave, da li smeju da dođu na događaj, da li će im neko zameriti što su viđeni u vašem prostoru“, dodaje urednica za Cenzolovku.

I novinarka Brankica Matić to potvrđuje:

„U manjim sredinama, gde se svi međusobno poznaju, pritisak može da predstavlja način na koji pokušavaju da spreče ljude da dođu na neki događaj“, kaže ona.

Godine koje su pojeli napredni skakavci

Kao što su i sagovornice Cenzolovke rekle, ovo nije prvi napad ili pritisak na redakciju Storytellera. I funkcioneri i prorežimski mediji su se ozbiljnije počeli baviti radom Storytellera od početka masovnih protesta u Srbiji.

Počelo je u februaru ove godine, kada je Simić – isti čovek koji je stajao ispred redakcije 29. aprila – u emisiji lokalnog Novog radija Petrovec izjavio da „objektivno novinarstvo ne postoji“ i da je Storyteller „opozicioni portal jedan kroz jedan, kao N1, kao Nova S“.

„Ako imaš političke ambicije, onda ostavi novinarski zanat“, rekao je tada.

Taj isti radio, prema istraživanju portala VOICE, u proteklih devet godina je od Opštine Bački Petrovac primio više od 8,6 miliona dinara za sufinansiranje medijskih sadržaja. Storyteller u istom periodu nije dobio ništa.

Po utvrđenoj matrici, usledili su tabloidi.

Televizija Informer emitovala je emisiju u kojoj su urednici i novinari raspravljali o Storytelleru, a usledila su nagađanja o nacionalnoj pripadnosti glavne urednice.

„Bila sam čas Čehinja, čas Poljakinja, čas Bugarka – ali to ne menja suštinu stvari: činjenica da se moja nacionalna pripadnost koristi kao sredstvo etiketiranja je opasna. Ono što se u ovakvim emisijama radi zove se targetiranje – crtanje mete. Kada vas javno označe imenom i prezimenom, kada vas predstave kao strane plaćenike, kada vas etiketiraju po poreklu i identitetu – šalju vam poruku da niste jedni od nas i da ste nepoželjni“, napisala je Vladimira Dorčova Valtner na svom LinkedIn profilu.

Informerovu emisiju podelila je na društvenim mrežama i Jasna Šproh, bivša predsednica Opštine Bački Petrovac, danas pokrajinska poslanica SNS-a. Kada lokalni političar podeli takav sadržaj ili komentariše rad redakcije, navodi glavna urednica Storyteller-a, to poveća broj uvreda koje redakciji stižu preko društvenih mreža.

„U manjim sredinama se time još više raspiruje netrpeljivost prema novinarima i prema neistomišljenicima uopšte. Ovde mi je dodatno problematično bilo to što je i sama Jasna Šproh pripadnica slovačke nacionalne zajednice, a deli sadržaj gde se i ta nacionalna komponenta koristi za targetiranje”, navela je glavna urednica Storyteller-a tom prilikom.

______________________________________________________________________

OPTUŽBE IZ MOSKVE

Nešto pre toga desio se i jedan od najozbiljnijih pritisaka na rad Storytellera – direktno iz Moskve.

Sredinom septembra 2025. Spoljna obaveštajna služba Ruske Federacije (SVR) svrstala je Storyteller među medije koji, novcem dobijenim iz Brisela, „ispiru mozak srpskoj omladini“ i pripremaju „srpski Majdan“.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zahvalio se SVR-u i najavio da će srpske obaveštajne službe kontaktirati ruske kolege u vezi s tim „otkrićima“.

U trenutku kada je to saopštenje objavljeno, redakcija nije imala novca ni za plate.

„Ono što je dodatno smešno je tvrdnja kako dobijamo neke ogromne pare od Evrope, a mi trenutno radimo bez plate, volontiramo, tako da bih zapravo vrlo rado videla neku podršku iz Brisela“, rekla je tada Vladimira Dorčova Valtner za Danas.

______________________________________________________________________

Urednica Storytellera za Cenzolovku kaže da su pritisci postali kontinuirani od trenutka kada je Storyteller prestao da bude servis za objavljivanje saopštenja.

„Posebno je opasno kada se novinarski rad pokušava prikazati kao političko delovanje ili kao rad za strane interese. To je matrica koja ne služi informisanju javnosti, nego delegitimizaciji medija“, dodaje ona.

„Press prsluk nije dovoljan“

Pritisci na rad Storytellera nisu ostali samo na verbalnim napadima, delegitimizaciji i radu spoljnih službi. Novinari ovog medija bili su meta i fizičkih napada – više puta, na različitim lokacijama, u različitim okolnostima – a institucije uglavnom nisu reagovale.

U Novom Sadu 16. februara, tokom protesta ispred Srpskog narodnog pozorišta, novinari Rojtersa, Univerzitetskog odjeka i Storytellera gurani su i napadani u prisustvu policije koja nije intervenisala. Mesec i po dana kasnije, tokom lokalnih izbora u Kuli, novinarke Storytellera bile su izložene pritiscima „ćacija“ – grupe starijih ljudi sa upadljivim Ć bedževima. Mreža Safe Journalists podsetila je tada da ovo nisu usamljeni slučajevi – samo u periodu od marta do kraja prošle godine zabeleženo je 77 napada i uznemiravanja novinara u prisustvu policije koja nije adekvatno reagovala, a u pojedinim slučajevima je i sama učestvovala u napadima.

Brankica Matić, novinarka Storytellera, lično je to iskusila više puta. Jednom su joj istrgli telefon iz ruke, a policajci na licu mesta odbili su da reaguju – sa rečima da kod sebe nemaju obrasce za prijavu. Krivičnu prijavu na kraju podnelo je Nezavisno udruženje novinara Srbije.

„Pokazalo se da je baš press prsluk dovoljan okidač za pojedince da od novinara naprave metu“, kaže ona dok se priseća tog slučaja i izostanka reakcije policije.

U drugom slučaju, kada je policija napala novinarku, podneta je i prijava protiv žandara, ali je Sektor unutrašnje kontrole procenio da je postupio profesionalno „iako snimci samog događaja pokazuju drugačije“, dodaje Matić.

„Možda je najopasnije što smo već navikli i na napade i na izostanak reakcije nadležnih“, ističe novinarka Brankica Matić.

U redakciji sve prijavljuju. „Odmah šaljem skrinšotove i opišem kontekst NUNS-u. Iako ponekad nema osnova za tužbu, važno je da ostane zabeleženo“, kaže urednica Dorčova Valtner.

Na skup ispred redakcije 29. aprila Brankica Matić je gledala s nevericom više nego sa strahom.

„Neverica da jedna tribina može da izazove takvu mobilizaciju – to joj je ostalo”, pojašnjava ona.

Kaže da voli svoj posao i da sve što im se dešava nije razlog da se bavi nečim drugim.

„Znam da svemu jednom dođe kraj. Kada znate da radite ispravnu stvar, jednostavno je radite uprkos preprekama“, zaključuje novinarka Storytellera za Cenzolovku.

Izvor: Cenzolovka

Povezani članci